Sintaksa xml-a je vrlo jednostavna i laka za učenje, ali ipak i jasno definirana. Ta nam
jednostavnost umnogome olakšava manipulaciju podacima spremljenima u xml datotekama.
Sintaksa je, također, i lako shvatljiva jer opisuje sama sebe.
<?xml version="1.0">
<poruka>
<za>Pero</za>
<od>Marko</od>
<naslov>Proba</naslov>
<body>Ovo je samo proba!</body>
</poruka>
Kod koji se nalazi u prvoj liniji je obavezan. Njime definiramo verziju xml-a koju koristimo. U
taj dio koda možemo ubaciti i neke atribute, kao što je, npr. encoding.
Sljedeća linija koda definira root element dokumenta, a četiri linije koda nakon njega definiraju child
elemente root elementa. Na kraju se nalazi završni tag root elementa.
Svi elementi moraju imati završni tag, po ćemu je xml jednak xhtml-u, a različit html-u.
Nemojte se zbuniti činjenicom da tag koji definira verziju xml-a nema završni tag, on nije xml element i samim
time ne mora imati završni tag.
<poruka>neka poruka</poruka> <!-- pravilno -->
<poruka>neka poruka <!-- nepravilno -->
To znači da <poruka> nije isto što i <PORUKA>. Osim toga, početni tag mora biti napisan jednakim slovima kao i završni tag.
<poruka>neka poruka</poruka> <!-- pravilno -->
<poruka>neka poruka</PORUKA> <!-- nepravilno -->
To znači da se mora paziti na redoslijed kojim se tagovi otvaraju i zatvaraju. To bi značilo da tag koji je prvi otvoren mora biti zatvoren zadnji, itd.
<b><u>tekst</b></u> <!-- pravilno -->
<b><u>tekst</u></b> <!-- nepravilno -->
više na pcchip.hr